Došlo je vreme suočavanja.
U noći između 4. i 5. marta naš gost je bila istina.
Istina, izrečena od onog ko samo istinu govori. Ona je pogodila srce i um svakog našeg čoveka. Istina od 1.700.000 mrtvih koji su „vaskrsnuli pre vaskrsa“ i dvaeset godina glasaju na nekakvim
izborima. Čuli smo tešku istinu o laži, ona stvara težinu ali više opravdanja nema. Niko od nas više ne može reći – nisam znao.
Tom istinom o otimanju našeg Bogom danog prava da biramo, budemo pitani, lažni knezovi doneli su sve odluke u ime nas zbog kojih naša zemlja postade zemlja lanaca i zemlja porobljenih duša.
U toj laži postali smo bezlična masa koja spojenih šaka moli, ne Boga, nego one koji sebe nazivaju gospodarima ove zemlje – nahrani me i biću tvoj rob. Ali istina oslobađa i zato ropstvu mora doći kraj. Znamo istinu i put nam je pokazan. Vreme je buđenje, jer buđenje znači i sećanje, sećanje na vreme kada smo znali da branimo slobodu, kada smo znali da branimo sebe od drugoga i drugoga od sebe. Sećanje na vreme Dušana silnog kada su istina i pravda bili na trpezi svakoga čoveka. Opet je to ime progovorilo istinu koja je jača od svake lažne moći. I pokrenuše se ljudi dostojni slobode. Ta sloboda kuca na vrata svih nas i poziva da se spojimo i napojimo na ušću slobode. I biće narode ova zemlja slobodna i pravedna, zemlja u kojoj će mrtvi mirno počivati, a živi biti dostojni njih i graditi temelje slobodne budućnosti.
Zaboravite na strah, na to više niko prava nema! Ovo je vreme istorije koju će ispisati svi ljudi dostojni naše Srbije. Istinu i hrabrost u srce, dostojno u bolje sutra.
ZAPAMTITE VIŠE NE MOŽEMO REĐI DA NISMO ZNALI!!!
Sa Vama i uz Vas, Dostojni Srbije!